Srpski tenis je sa Novakom Đokovićem doživeo renesansu, ali polako se bliži trenutak kada će srpski šampion svoju karijeru privesti kraju. Do tada ima još vremena, verovatno makar još četiri-pet godina, ali ostaje pitanje da li će beli sport u Srbiji preživeti taj trenutak.
Kristalno je jasno da je srpski tenis svoje najbolje godine doživeo, i doživljava, sa Novakom. Janko Tipsarević, Viktor Troicki i Nenad Zimonjić u dublu, bili su prava podrška našem šampionu i njihovi rezultati su svakako za respekt. Ana Ivanovic i Jelena Janković su dostigle sam vrh WTA liste, ali je njihov bljesak kratko trajao.
Teško je očekivati da jedna zemlja poput Srbije, sa oko 6 miliona stanovnika i niskim životnim standardom, može da održi status napredne teniske nacije. Zapadne zemlje, od Sjedinjenih Američkih Država do Australije, ulažu ogromne svote novca u tenis. Poznato je da su Englezi nudili Đokoviću kule i gradove da uzme njihovo državljanstvo. Šta onda Srbija može da uradi da ostane u samom vrhu svetskog tenisa?
Stanje srpskog tenisa pre Novaka Đokovića
Pre pojave Novaka Đokovića i njegovog uspona na vrh ATP liste, najbolji rezultat u muškom tenisu bilo je 19-to mesto Bobe Živojinovića. U ženskom tenisu imali smo više uspeha zahvaljujući Moniki Seleš koja je pod jugoslovenskom zastavom dominirala sve do kobnog napada u Hamburgu. Monika nikad nije bila ista nakon toga, a nije više ni predstavljala našu zemlju jer je uzela američko državljanstvo.
Svi rezultati tadašnje Jugoslavije u belom sportu bili su rezultat spleta okolnosti i individualnog talenta. Država je tenis posmatrala kao sport u koji ne treba ulagati, što se nastavilo i nakon raspada Jugoslavije. Sa jedne strane, tenis jeste individualni sport, razvoj igrača je skupa investicija i Srbija je svakako imala druge, uspešnije sportove koji takođe zaslužuju punu pažnju.
Situacija je sada, donekle, drugačija. Uspesi Novaka Đokovića i ostalih tenisera u muškoj i ženskoj konkurenciji u prethodne dve decenije doprineli su popularizaciji belog sport u Srbjii. Sve više dece trenira tenis i Srbija ima jedinstvenu šansu da to kapitalizuje i osigura svoje mesto u teniskoj eliti i u narednom periodu.
Ima li Srbija zamenu za Novaka Đokovića?
Naravno, Novak Đoković je jedan od najboljih tenisera u istoriji sporta i igrač koga niko ne može da zameni. Ipak, ostaje pitanje u kom pravcu ide srpski tenis? Da li ćemo biti deo teniske elite ili ćemo ostati na marginama belog sporta?
Budućnost srpskog tenisa, makar kada je u pitanju elitno tenisko društvo, ne izgleda ružičasto. Trenutno, Srbija u obe konkurencije ima samo šest igrača u top 100, računajući Đokovića. U muškoj konkurenciji najveća nada je Miomir Kecmanović, koji je 42. na ATP listi i ima 21 godinu. Dušan Lajović i Filip Krajinović blizu su top 20, ali njihov vrhunac je prošao, ili prolazi.
U ženskoj konkurenciji Srbija je najviše polagala u Olgu Danilović, ali ona je van najboljih 100 trenutno. Tačno je da ima samo dvadeset godina, ali to su godine u kojima je njen potencijal već trebao da bude delimično ostvaren, posebno u ženskoj konkurenciji.
Iz svega je očigledno da Srbija teško može da se nada uspesima kakve je doživela sa Novakom. Isto tako, deluje da, makar u muškoj konkurenciji, imamo dovoljno talenta da se borimo sa jačim tensikim nacijama. Na kraju krajeva, Novak još uvek igra i to na najvišem nivou. Ostaje nam da uživamo u toj privilegiji još neko vreme.